Ispis

Sve više problema u radu ljekarni

Ljekarnička djelatnost i struka već je duže vremena u krizi. Pritisci od strane nadležnih institucija i HZZO-a svake godine umanjuju dignitet magistra farmacije kao visokoškolovanog stručnjaka, pokušavajući ga pretvoriti u administratora koji ispunjava beskonačne tablice podataka. S druge strane, isti ti zakoni, pravilnici, naputci i slično uvijek se donose bez konzultacija s onim tko te propise provodi na terenu -  farmaceutom. Sve to dovodi do ogromne frustracije zaposlenika u ljekarnama, vlasnika ljekarni, pacijenata, a i ljudi koji rade u HZZO-u.


Zdravstvo je s jedne strane djelatnost koja je humana i po samoj prirodi stvari neprofitna, a s druge je i ogroman biznis. Samo lijekovi na recept godišnje potroše oko 2,7 milijardi kuna novca iz proračuna HZZO-a. S lijekovima koji se izdaju u bolnicama cifra prelazi iznos od tri milijarde kuna godišnje.
Većina zdravstva grca u gubicima, dugovi se gomilaju, dobavljače se plaća u rokovima i do 360 dana. Sustav je konstantno na rubu kolapsa, ali se nekako uvijek pred slomom nađe spasonosno rješenje, najčešće u vidu novog zaduženja. Iz godine u godinu najlošije prolaze oni koji uspijevaju smanjiti svoje troškove, koji pronalaze i druge načine financiranja (osim prihoda od HZZO-a) i koji najtiše podnose sve probleme. Većina novca odlazi u sustave bolnica koje su ne restrukturirane i koje u financijskom smislu izgledaju kao vreće bez dna. Ljekarnama se prigovara jer imaju više plaće od ostatka zdravstva i pozitivne rezultate poslovanja, dok zdravstvo grca u gubicima. Ne spominje se da su ljekarne smanjile svoje troškove poslovanja i okrenule se maksimalno drugim izvorima te da imaju višu kvalifikacijsku strukturu zaposlenih.

Ljekarna nije potpuno ovisna o HZZO-u jer dio prihoda namiruje i tzv. ručnom prodajom tj. prodajom ostalih artikala na slobodnom tržištu i prodajom lijekova na privatni recept ili preko drugih osiguravatelja. Tako ljekarne imaju i dio prihoda koji nije iz HZZO-a te s time krpaju rupe u likvidnosti koje nastaju uslijed stalnog kašnjenja plaćanja za lijekove koji se izdaju na recept, a koje plaća HZZO.

 Udruga ljekarnika ponajprije svojim aktivnostima nastoji zaštititi interese svojih članova u nastupima prema HZZO-u i Ministarstvu zdravstva. Dugogodišnjim radom uspjeli smo se izboriti za to da budemo informirani o promjenama koje se događaju u sustavu zdravstva i koje većinom negativno utječu na poslovanje ljekarni. Trudimo se postati i  jedan od faktora koji može utjecati na donošenje i provođenje propisa. Formalno smo uključivanjem u rad Upravnog Vijeća HZZO-a to i uspjeli, ali u stvarnosti naš glas je samo jedan od devet glasova jednog tijela čiji je utjecaj minoriziran.

 Tijekom ove godine vodili smo veliku bitku oko izmjena nepravednog pravilnika o ortopedskim pomagalima kojim se željelo zabraniti ljekarnama da izdaju ortopedska pomagala (pelene za inkontinenciju, pribor za dijabetičare, katetere i slično). Time bi se ljekarnama ponovno suzio obujam poslovanja, a pacijentima bi se nametnuo neki drugi način opskrbe mimo već uhodanog i dobro organiziranog sustava ljekarni. U konačnici smo uspjeli pa je asortiman koji su ljekarne i do sada izdavale ostao i dalje u njima. Time smo omogućili pacijentu da i dalje, na jednom mjestu, u primjerenom ambijentu, uz stručni nadzor i savjet dobije i lijek i pomagalo za svoju bolest. Ljekarnama smo pak osigurali da nastave s normalnim poslovanjem bez gubitka dijela asortimana.

Postoje određeni problemi i s čestim promjenama pravilnika koji regulira otvaranja novih ili preseljenja postojećih ljekarni. Za otvaranje ljekarne vrijede posebni propisi koji reguliraju koliko ljekarni može biti na kojem području te koliko moraju biti udaljene jedna od druge.

U zadnje vrijeme česte su promjene lista lijekova te promjene cijena lijekova na njima. Uglavnom je riječ o sniženjima cijena. Ljekarne tu dodatno trpe gubitke jer moraju imati velike zalihe.

Novim pravilnikom o izdavanju i propisivanju lijekova - koji je usvojio HZZO, a koji zabranjuje ljekarniku da izda potpuno isti lijek,  jednakog sastava i cijene u slučaju da na tržištu nema takvog lijeka koji je napisan na receptu - nastat će dodatni problemi pacijentima i ljekarnicima. Ljekarnici će morati držati još veće zalihe svakog pojedinog tvorničkog imena lijeka, a pacijenti će se u slučaju da im je na receptu ime lijeka kojega nema na tržištu morati vraćati nazad u ordinaciju kako bi doktor prepravio recept.

Izvor:

Saša Cvetojević

za EUKONOMIST, br.11/2006